Branimir Vidmarović: Vidimo da ne postoji ništa na svijetu što te može obvezati, osim ako nisi mala zemlja

Komentirajući potencijalni dogovor između Irana i SAD-a, Vidmarović je rekao da je šteta da se uopće priča o tom dogovoru jer je on rezultat ovog rata. "To je problem koji sada Amerika pokušava riješiti, ali je sama i kreirala. Vraćamo se na 2015. godinu i JCPOA, to je bio "the" dogovor", rekao je Vidmarović, referirajući se na "Joint Comprehensive Plan of Action" (Zajednički sveobuhvatni akcijski plan), nuklearni sporazum kojeg je Iran sklopio sa skupinom P5+1 (SAD, Kina, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka), uz koordinaciju EU-a.

"Sada je ovo pokušaj izlaska iz situacije, jer ovo nije dogovor o nekim konkretnim stvarima, to nije sporazum, to je nekakav papirić gdje svi obećaju obećavati. Po glasinama, nitko ne zna točno što je, ali očigledno je Iran u jačoj pregovaračkoj poziciji što se tiče okvirnog dogovora o prekidu vatre", naglasio je i dodao da se radi na pokušaju da se što brže otvori Hormuz, i da SAD može nekako to može zapakirati i izaći i svijetu kaže da su oslobodili Hormuz koji je oduvijek bio slobodan.

U razgovorima, kaže, ne treba tražiti logiku jer nije pomno popraćena ni pripremljena operacija, ni pregovori. Sve se, navodi svodi i na primjenu sile tijekom pregovora i brzom rješavanju. Unutar 60 dana, napominje, s uranom se ne može napraviti ništa, čak ni premjestiti ga na neko drugo mjesto. Nije dovoljno ni da ga se obogati i od njega napravi neku bombu, a nije dovoljno ni da ga se premjesti u SAD.

"Ovo je sporazum koji otvara prostor za daljnje razgovore. To je dobro zbog fleksibilnosti, ali s druge strane nije dobro jer otvara prostor za novu eskalaciju jer nikoga ne obvezuje. A čak i da obvezuje, vidimo da ne postoji ništa na svijetu što te može obvezati, osim ako nisi neka mala zemlja", naglasio je.

Iran je, kaže, u boljoj poziciji jer je svijet takav da velike sile više ne mogu same na svoju ruku ništa poduzeti i odlučivati. "Bipolarni svijet je nestao, unipolarni svijet s američkom hegemonijom isto u nestajanju, u transformaciji. Multipolarnost podrazumijeva da imate centre moći koji osiguravaju mir i dogovaraju se, i garantiraju stabilnost", rekao je i dodao da ova fragmentacija znači da su druge zemlje postale jače i razvile su se i sad su regionalne sile daleko važniji faktori.

Navodi da nema više savezništva, osovina. "Savezništva se mijenjaju ad hoc, sad je švedski stol, s kim je u tom trenutku najbolje surađivati", rekao je.

Prokomentirao je i Libanon i njegovu ulogu: "Libanon ima jednu ključnu prednost za Izrael, koja je slabost za Libanon. A to je da je strahovito slab u vojnom i političkom smislu, nema nikakvog zaštitnika. To je njihovo prokletstvo, da je Hezbollah tamo jedina organizirana vojna sila koja može na klansko-mafijaški način održati red, utjerati strateške ciljeve, pružiti otpor ako treba. Zemlje na Bliskom istoku uvijek pamte, uvijek bilježe što se dogodilo. Izrael se sjeća kako je nastao Hezbollah, kao odgovor na izraelske ratove i otpor u ranim danima Države Izrael. To je nastalo poput Frankensteina zbog izraelskog napada kao reakcija i Izraelu je u cilju da to apsolutno riješi", naglasio je.

Raseljavanje libanonskog stanovništva, kaže, znači da se tamo nikad neće vratiti. Ali, naglašava, bolje da budu raseljeni nego ubijeni.

Komentirajući Gazu, poručio je da su Palestinci kompletno napušteni te da su kao karta na koju svako malo netko igra. "To je žrtva koju različiti akteri, i Iran cinično, koriste u svojim ciljevima za ovaj ili onaj napad, propagandu... Iranu je interesantnije imati takvu točku gdje ipak može biti prisutan i Hezbollah, i nezadovoljni. Iran jako dobro pronalazi zajednički jezik s nezadovoljnim, potlačenim grupama. To radi kako bi mogao promovirati svoje vanjskopolitičke pragmatične ciljeve, a ne kako bi ih spasio i izveo iz ropstva", naglasio je.

Ostale države Zaljeva, kaže, ignoriraju Palestinu. "Palestina se prebacuje kao vrući krumpirić. Kao nekoć Kurdi, danas vidimo da je kurdsko pitanje danas nestalo, nitko se o tome ne brine. Vjerojatno se računa i da će pitanje Palestinaca doći do trenutka kad će prosječan čovjek upitati - "tko?"", rekao je.